06.01.2010.

Stephenie Meyer

Komplikacije

"...Sjeli smo na kraj punog stola uz nekoliko Jessicinih prijatelja,s kojima me upoznala. Zaboravila sam sva njihova imena čim ih je izgovorila. Izgleda da su se divili njezinoj hrabrosti zato što je uopće progovorila sa mnom. Dečko s engleskog, Eric, mahnuo mi je s druge strane prostorije.
Tamo, dok sam sjedila u blagovaonici i pokušavala voditi razgovor sa sedmero radoznalih neznanaca, prvi put sam ih vidjela.
Sjedili su u kutu kantine, na najdaljem mogućem mjestu od mene u toj dugačkoj prostoriji. Bilo ih je petero. Nisu razgovarali, a nisu ni jeli, premda je svatko od njih pred sobom imao pladanj netaknute hrane. Nisu buljili u mene, za razliku od većine drugih učenika, tako da sam slobodno mogla zuriti u njih bez straha da ću susresti pogled nekog pretjerano zainteresiranog para očiju. Ali ništa od toga, u stvari, nije bilo ono što je privuklo i zadržalo moju pažnju.
Nisu si bili nimalo slični. od tri momaka, jedan je bio krupan-s mišićima pravog dizača utega, tamne kovrčave kose. Drugi je bio viši, vitkiji, ali jednako mišićav, plave kose boje meda. Posljednji je bio mršav, manje krupan, kuštrave kose brončane boje. Izgledao je više dječački od ostalih, koji su djelovali kao da bi mogli biti studenti, ili čak ovdašnji nastavnici, a ne učenici.
Djevojke su bile totalno različite. Ona visoka bila je građena poput kipa. Imala je prelijepu figuru, jednu od onih kakve stavljaju na naslovnicu posebnog izdanja magazina Sports illustrated s kupaćim kostimima, jednu od onih zbog kakvih svakoj curi u blizini padne samopouzdanje čisto zato što je u istoj prostoriji. Kosa joj je bila zlaćana i u blagim joj je valovima padala do polovice leđa.Niža djevojka sličila je vilenjačiću, izuzetno mršava, sitnih crta lica. Kosa joj je bila intenzivno crna, kratko podšišana i natapirana u šiljke što strše u svim smjerovima.
Pa ipak, svi su bili potpuno jednaki. Svatko od njih bio je blijed kao krpa, najbljeđi od svih učenika iz ovoga neosunčanog mjesta. Bljeđi i od mene, albine. Svi su imali vrlo tamne oči usprkos nizu različitih boja kose. Također su imali tamne podočnjake-ljubičaste sjenke, poput šljiva na oku. Kao da su svi patili od neprospavane noći, ili su se netom oporavili od loma nosa. Premda su im nosevi, kao i sve crte lica, bili ravni, savršeni, uglati.
Ali sve to nije bio razlog zbog kojega nisam mogla odvratiti pogled..."

P.S. Jednostavno mi je predivan opis Cullenovih. Dragi moji, još bih pisala ali ruke su mi se smrzle u ovoj hladnoj sobi i ne mogu vise tipkati :) Nastaviti ću u idućem postu, do tada, lijep pozdrav ! =D